stẉći1
stẉći1 svrš. 〈prez. stúčēm, pril. pr. stẉkāvši, imp. stúci, aor. stúkoh, prid. rad. stẉkao, prid. trp. stùčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| stući | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | stučem |
| 2. | stučeš |
| 3. | stuče |
| množina | |
| 1. | stučemo |
| 2. | stučete |
| 3. | stuku |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | stući ću |
| 2. | stući ćeš |
| 3. | stući će |
| množina | |
| 1. | stući ćemo |
| 2. | stući ćete |
| 3. | stući će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | stukoh |
| 2. | stuče |
| 3. | stuče |
| množina | |
| 1. | stukosmo |
| 2. | stukoste |
| 3. | stukoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | stukao sam |
| 2. | stukao si |
| 3. | stukao je |
| množina | |
| 1. | stukli smo |
| 2. | stukli ste |
| 3. | stukli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam stukao |
| 2. | bio si stukao |
| 3. | bio je stukao |
| množina | |
| 1. | bili smo stukli |
| 2. | bili ste stukli |
| 3. | bili su stukli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | stuci |
| množina | |
| 1. | stucimo |
| 2. | stucite |
| glagolski prilog prošli | |
| stukavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| stukao, stukla, stuklo | |
| stukli, stukle, stukla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| stučen, stučena, stučeno | |
| stučeni, stučene, stučena | |
Definicija
| 1. | (što) a. promijeniti površinu, oblik ili uništiti što udarcem ili udarcima (npr. udarcima čekića površinu ili ukras na površini pročelja zgrade, istaknute dijelove na skulpturi kao što je nos, rep itd.); otući b. pren. lakomisleno uložiti novac u što, olako potrošiti, rastepsti novac |
| 2. | (što, čega), v. nakȑcati |
Frazeologija
⃟ stući kome rogove silom upokoriti koga
Etimologija
✧ s (a)- + v. tući
