sùdariti se
sùdariti se (s kim, s čim) svrš. 〈prez. -īm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. sùdaren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sudariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sudarim |
| 2. | sudariš |
| 3. | sudari |
| množina | |
| 1. | sudarimo |
| 2. | sudarite |
| 3. | sudare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sudarit ću |
| 2. | sudarit ćeš |
| 3. | sudarit će |
| množina | |
| 1. | sudarit ćemo |
| 2. | sudarit ćete |
| 3. | sudarit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | sudarih |
| 2. | sudari |
| 3. | sudari |
| množina | |
| 1. | sudarismo |
| 2. | sudariste |
| 3. | sudariše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sudario sam |
| 2. | sudario si |
| 3. | sudario je |
| množina | |
| 1. | sudarili smo |
| 2. | sudarili ste |
| 3. | sudarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sudario |
| 2. | bio si sudario |
| 3. | bio je sudario |
| množina | |
| 1. | bili smo sudarili |
| 2. | bili ste sudarili |
| 3. | bili su sudarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sudari |
| množina | |
| 1. | sudarimo |
| 2. | sudarite |
| glagolski prilog prošli | |
| sudarivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sudario, sudarila, sudarilo | |
| sudarili, sudarile, sudarila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sudaren, sudarena, sudareno | |
| sudareni, sudarene, sudarena | |
Definicija
| 1. | udariti jedno o drugo, doživjeti, izazvati međusobni sudar |
| 2. | pren. doći u sukob s nekim; sukobiti se s nekim |
Etimologija
✧ vidi sȕdār
