Hrvatski jezični portal

svẉći

svẉći svrš.prez. svúčem, pril. pr. svẉkāvši, aor. svúkoh, prid. trp. svùčen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
svući
 
prezent
jednina
1. svučem
2. svučeš
3. svuče
množina
1. svučemo
2. svučete
3. svuku
 
futur
jednina
1. svući ću
2. svući ćeš
3. svući će
množina
1. svući ćemo
2. svući ćete
3. svući će
 
aorist
jednina
1. svukoh
2. svuče
3. svuče
množina
1. svukosmo
2. svukoste
3. svukoše
 
perfekt
jednina
1. svukao sam
2. svukao si
3. svukao je
množina
1. svukli smo
2. svukli ste
3. svukli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam svukao
2. bio si svukao
3. bio je svukao
množina
1. bili smo svukli
2. bili ste svukli
3. bili su svukli
 
imperativ
jednina
2. svuci
množina
1. svucimo
2. svucite
 
glagolski prilog prošli
svukavši
 
glagolski pridjev aktivni
svukao, svukla, svuklo
svukli, svukle, svukla
 
glagolski pridjev pasivni
svučen, svučena, svučeno
svučeni, svučene, svučena
Definicija
1. (što) skinuti odjeću, dio odjeće, opr. obući
2. (se) a. razodjenuti se, skinuti odjeću b. zamijeniti nošnju ili uniformu građanskim odijelom (svećenika, vojnika itd.)
Etimologija
✧ s (a)- + v. vući