sùstizati
sùstizati (koga, što) nesvrš. 〈prez. sùstižēm, pril. sad. sùstižūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sustizati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sustižem |
| 2. | sustižeš |
| 3. | sustiže |
| množina | |
| 1. | sustižemo |
| 2. | sustižete |
| 3. | sustižu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sustizat ću |
| 2. | sustizat ćeš |
| 3. | sustizat će |
| množina | |
| 1. | sustizat ćemo |
| 2. | sustizat ćete |
| 3. | sustizat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sustizah |
| 2. | sustizaše |
| 3. | sustizaše |
| množina | |
| 1. | sustizasmo |
| 2. | sustizaste |
| 3. | sustizahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sustizao sam |
| 2. | sustizao si |
| 3. | sustizao je |
| množina | |
| 1. | sustizali smo |
| 2. | sustizali ste |
| 3. | sustizali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sustizao |
| 2. | bio si sustizao |
| 3. | bio je sustizao |
| množina | |
| 1. | bili smo sustizali |
| 2. | bili ste sustizali |
| 3. | bili su sustizali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sustiži |
| množina | |
| 1. | sustižimo |
| 2. | sustižite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sustižući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sustizao, sustizala, sustizalo | |
| sustizali, sustizale, sustizala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sustizan, sustizana, sustizano | |
| sustizani, sustizane, sustizana | |
Etimologija
✧ vidi sùstignuti
