sùstignuti
sùstignuti (koga, što) svrš. 〈prez. sùstignēm, pril. pr. -ūvši, imp. sùstigni, prid. rad. sùstignuo/sùstigao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sustignuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sustignem |
| 2. | sustigneš |
| 3. | sustigne |
| množina | |
| 1. | sustignemo |
| 2. | sustignete |
| 3. | sustignu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sustignut ću |
| 2. | sustignut ćeš |
| 3. | sustignut će |
| množina | |
| 1. | sustignut ćemo |
| 2. | sustignut ćete |
| 3. | sustignut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | sustignuh / sustigoh |
| 2. | sustignu / sustiže |
| 3. | sustignu / sustiže |
| množina | |
| 1. | sustignusmo / sustigosmo |
| 2. | sustignuste / sustigoste |
| 3. | sustignuše / sustigoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sustignuo sam |
| 2. | sustignuo si |
| 3. | sustignuo je |
| množina | |
| 1. | sustignuli smo |
| 2. | sustignuli ste |
| 3. | sustignuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sustignuo |
| 2. | bio si sustignuo |
| 3. | bio je sustignuo |
| množina | |
| 1. | bili smo sustignuli |
| 2. | bili ste sustignuli |
| 3. | bili su sustignuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sustigni |
| množina | |
| 1. | sustignimo |
| 2. | sustignite |
| glagolski prilog prošli | |
| sustignuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sustignuo, sustignula, sustignulo | |
| sustignuli, sustignule, sustignula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sustignut, sustignuta, sustignuto | |
| sustignuti, sustignute, sustignuta | |
Definicija
dostići koga, krećući se u istom smjeru (većom brzinom od onoga kojeg se dostiže); sustići
Etimologija
✧ su- + v. stignuti
