stȉgnuti
stȉgnuti (stȉći) svrš. 〈prez. stȉgnēm, pril. pr. stȉgāvši, prid. rad. stȉgao/stȉgla ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| stići | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | stignem |
| 2. | stigneš |
| 3. | stigne |
| množina | |
| 1. | stignemo |
| 2. | stignete |
| 3. | stignu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | stići ću |
| 2. | stići ćeš |
| 3. | stići će |
| množina | |
| 1. | stići ćemo |
| 2. | stići ćete |
| 3. | stići će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | stigoh |
| 2. | stiže |
| 3. | stiže |
| množina | |
| 1. | stigosmo |
| 2. | stigoste |
| 3. | stigoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | stigao sam |
| 2. | stigao si |
| 3. | stigao je |
| množina | |
| 1. | stigli smo |
| 2. | stigli ste |
| 3. | stigli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam stigao |
| 2. | bio si stigao |
| 3. | bio je stigao |
| množina | |
| 1. | bili smo stigli |
| 2. | bili ste stigli |
| 3. | bili su stigli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | stigni |
| množina | |
| 1. | stignimo |
| 2. | stignite |
| glagolski prilog prošli | |
| stigavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| stigao, stigla, stiglo | |
| stigli, stigle, stigla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| stignut, stignuta, stignuto | |
| stignuti, stignute, stignuta | |
Definicija
| 1. | () doći na cilj kretanja; prispjeti |
| 2. | (koga, što) dostići, utrkujući se ili napredujući istim putem; sustići |
| 3. | (što) imati vremena za što [stignuti obaviti posao]; dospjeti |
| 4. | (koga) snaći koga, zadesiti koga [stigla ga nevolja], usp. stizati |
Frazeologija
⃟ ne stignem (ništa) nemam vremena;
stigla ga (kletva, kazna) na njemu se ostvarila (kletva, kazna);
stigla ga Božja ruka dobio je zasluženu kaznu po Božjoj pravdi
stigla ga (kletva, kazna) na njemu se ostvarila (kletva, kazna);
stigla ga Božja ruka dobio je zasluženu kaznu po Božjoj pravdi
Etimologija
✧ prasl. *stigt'i (rus. -stigát', češ. stihnouti), lit. steigtis: požuriti se ≃ v. stàza
