sùsretati
sùsretati (koga, se) nesvrš. 〈prez. sùsrećēm, pril. sad. sùsrećūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| susretati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | susrećem |
| 2. | susrećeš |
| 3. | susreće |
| množina | |
| 1. | susrećemo |
| 2. | susrećete |
| 3. | susreću |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | susretat ću |
| 2. | susretat ćeš |
| 3. | susretat će |
| množina | |
| 1. | susretat ćemo |
| 2. | susretat ćete |
| 3. | susretat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | susretah |
| 2. | susretaše |
| 3. | susretaše |
| množina | |
| 1. | susretasmo |
| 2. | susretaste |
| 3. | susretahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | susretao sam |
| 2. | susretao si |
| 3. | susretao je |
| množina | |
| 1. | susretali smo |
| 2. | susretali ste |
| 3. | susretali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam susretao |
| 2. | bio si susretao |
| 3. | bio je susretao |
| množina | |
| 1. | bili smo susretali |
| 2. | bili ste susretali |
| 3. | bili su susretali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | susreći |
| množina | |
| 1. | susrećimo |
| 2. | susrećite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| susrećući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| susretao, susretala, susretalo | |
| susretali, susretale, susretala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| susretan, susretana, susretano | |
| susretani, susretane, susretana | |
Etimologija
✧ vidi sùsresti
