bljȅsnuti
bljȅsnuti () svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. bljȅsni, prid. rad. bljȅsnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| bljesnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | bljesnem |
| 2. | bljesneš |
| 3. | bljesne |
| množina | |
| 1. | bljesnemo |
| 2. | bljesnete |
| 3. | bljesnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | bljesnut ću |
| 2. | bljesnut ćeš |
| 3. | bljesnut će |
| množina | |
| 1. | bljesnut ćemo |
| 2. | bljesnut ćete |
| 3. | bljesnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | bljesnuh |
| 2. | bljesnu |
| 3. | bljesnu |
| množina | |
| 1. | bljesnusmo |
| 2. | bljesnuste |
| 3. | bljesnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | bljesnuo sam |
| 2. | bljesnuo si |
| 3. | bljesnuo je |
| množina | |
| 1. | bljesnuli smo |
| 2. | bljesnuli ste |
| 3. | bljesnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam bljesnuo |
| 2. | bio si bljesnuo |
| 3. | bio je bljesnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo bljesnuli |
| 2. | bili ste bljesnuli |
| 3. | bili su bljesnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | bljesni |
| množina | |
| 1. | bljesnimo |
| 2. | bljesnite |
| glagolski prilog prošli | |
| bljesnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| bljesnuo, bljesnula, bljesnulo | |
| bljesnuli, bljesnule, bljesnula | |
Definicija
| 1. | pojaviti se kao bljesak, naglo i jako zasvijetliti; blisnuti, sijevnuti, zasjati |
| 2. | pren. iznenada se pojaviti, naglo iskrsnuti (o nečemu s pozitivnim konotacijama, o ljubavi, spasonosnoj misli, dobroj ideji itd.) |
Etimologija
✧ vidi blijȇsak
