svarívati
svarívati (što) nesvrš. 〈prez. svàrujēm, pril. sad. svàrujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| svarivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | svarujem |
| 2. | svaruješ |
| 3. | svaruje |
| množina | |
| 1. | svarujemo |
| 2. | svarujete |
| 3. | svaruju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | svarivat ću |
| 2. | svarivat ćeš |
| 3. | svarivat će |
| množina | |
| 1. | svarivat ćemo |
| 2. | svarivat ćete |
| 3. | svarivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | svarivah |
| 2. | svarivaše |
| 3. | svarivaše |
| množina | |
| 1. | svarivasmo |
| 2. | svarivaste |
| 3. | svarivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | svarivao sam |
| 2. | svarivao si |
| 3. | svarivao je |
| množina | |
| 1. | svarivali smo |
| 2. | svarivali ste |
| 3. | svarivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam svarivao |
| 2. | bio si svarivao |
| 3. | bio je svarivao |
| množina | |
| 1. | bili smo svarivali |
| 2. | bili ste svarivali |
| 3. | bili su svarivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | svaruj |
| množina | |
| 1. | svarujmo |
| 2. | svarujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| svarujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| svarivao, svarivala, svarivalo | |
| svarivali, svarivale, svarivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| svarivan, svarivana, svarivano | |
| svarivani, svarivane, svarivana | |
Etimologija
✧ vidi sváriti
