sváriti
sváriti (što) svrš. 〈prez. svȃrīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. svȃren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| svariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | svarim |
| 2. | svariš |
| 3. | svari |
| množina | |
| 1. | svarimo |
| 2. | svarite |
| 3. | svare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | svarit ću |
| 2. | svarit ćeš |
| 3. | svarit će |
| množina | |
| 1. | svarit ćemo |
| 2. | svarit ćete |
| 3. | svarit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | svarih |
| 2. | svari |
| 3. | svari |
| množina | |
| 1. | svarismo |
| 2. | svariste |
| 3. | svariše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | svario sam |
| 2. | svario si |
| 3. | svario je |
| množina | |
| 1. | svarili smo |
| 2. | svarili ste |
| 3. | svarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam svario |
| 2. | bio si svario |
| 3. | bio je svario |
| množina | |
| 1. | bili smo svarili |
| 2. | bili ste svarili |
| 3. | bili su svarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | svari |
| množina | |
| 1. | svarimo |
| 2. | svarite |
| glagolski prilog prošli | |
| svarivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| svario, svarila, svarilo | |
| svarili, svarile, svarila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| svaren, svarena, svareno | |
| svareni, svarene, svarena | |
Definicija
reg. (+ srp.) probaviti
Frazeologija
⃟ ne mogu ga svariti žarg. ne mogu ga podnijeti, neprobavljiv mi je
Etimologija
✧ s (a)- + v. variti
