Hrvatski jezični portal

bljȅskati

bljȅskati (blȉskati) (se) nesvrš.prez. -ām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
bljeskati
 
prezent
jednina
1. bljeskam
2. bljeskaš
3. bljeska
množina
1. bljeskamo
2. bljeskate
3. bljeskaju
 
futur
jednina
1. bljeskat ću
2. bljeskat ćeš
3. bljeskat će
množina
1. bljeskat ćemo
2. bljeskat ćete
3. bljeskat će
 
imperfekt
jednina
1. bljeskah
2. bljeskaše
3. bljeskaše
množina
1. bljeskasmo
2. bljeskaste
3. bljeskahu
 
perfekt
jednina
1. bljeskao sam
2. bljeskao si
3. bljeskao je
množina
1. bljeskali smo
2. bljeskali ste
3. bljeskali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam bljeskao
2. bio si bljeskao
3. bio je bljeskao
množina
1. bili smo bljeskali
2. bili ste bljeskali
3. bili su bljeskali
 
imperativ
jednina
2. bljeskaj
množina
1. bljeskajmo
2. bljeskajte
 
glagolski prilog sadašnji
bljeskajući
 
glagolski pridjev aktivni
bljeskao, bljeskala, bljeskalo
bljeskali, bljeskale, bljeskala
Definicija
1. davati odsjev; blistati, odsijevati, odsjajivati
2. davati prodoran sjaj; sijevati