svíđati se
svíđati se nesvrš. 〈prez. svȋđām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sviđati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sviđam |
| 2. | sviđaš |
| 3. | sviđa |
| množina | |
| 1. | sviđamo |
| 2. | sviđate |
| 3. | sviđaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sviđat ću |
| 2. | sviđat ćeš |
| 3. | sviđat će |
| množina | |
| 1. | sviđat ćemo |
| 2. | sviđat ćete |
| 3. | sviđat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sviđah |
| 2. | sviđaše |
| 3. | sviđaše |
| množina | |
| 1. | sviđasmo |
| 2. | sviđaste |
| 3. | sviđahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sviđao sam |
| 2. | sviđao si |
| 3. | sviđao je |
| množina | |
| 1. | sviđali smo |
| 2. | sviđali ste |
| 3. | sviđali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sviđao |
| 2. | bio si sviđao |
| 3. | bio je sviđao |
| množina | |
| 1. | bili smo sviđali |
| 2. | bili ste sviđali |
| 3. | bili su sviđali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sviđaj |
| množina | |
| 1. | sviđajmo |
| 2. | sviđajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sviđajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sviđao, sviđala, sviđalo | |
| sviđali, sviđale, sviđala | |
Etimologija
✧ vidi svȉdjeti se
