svȉdjeti se
svȉdjeti se (komu) svrš. 〈prez. svȉdīm se, pril. pr. -ēvši se, prid. rad. svȉdio se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| svidjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | svidim |
| 2. | svidiš |
| 3. | svidi |
| množina | |
| 1. | svidimo |
| 2. | svidite |
| 3. | svide |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | svidjet ću |
| 2. | svidjet ćeš |
| 3. | svidjet će |
| množina | |
| 1. | svidjet ćemo |
| 2. | svidjet ćete |
| 3. | svidjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | svidjeh |
| 2. | svidje |
| 3. | svidje |
| množina | |
| 1. | svidjesmo |
| 2. | svidjeste |
| 3. | svidješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | svidio sam |
| 2. | svidio si |
| 3. | svidio je |
| množina | |
| 1. | svidjeli smo |
| 2. | svidjeli ste |
| 3. | svidjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam svidio |
| 2. | bio si svidio |
| 3. | bio je svidio |
| množina | |
| 1. | bili smo svidjeli |
| 2. | bili ste svidjeli |
| 3. | bili su svidjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | svidi |
| množina | |
| 1. | svidimo |
| 2. | svidite |
| glagolski prilog prošli | |
| svidjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| svidio, svidjela, svidjelo | |
| svidjeli, svidjele, svidjela | |
Definicija
ostaviti dobar dojam na koga [sviđa joj se nositi duge haljine; kako bi Vam se sviđalo]
