svezívati
svezívati (što, se) nesvrš. 〈prez. svèzujēm, pril. sad. svèzujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
svezivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | svezujem |
2. | svezuješ |
3. | svezuje |
množina | |
1. | svezujemo |
2. | svezujete |
3. | svezuju |
futur | |
jednina | |
1. | svezivat ću |
2. | svezivat ćeš |
3. | svezivat će |
množina | |
1. | svezivat ćemo |
2. | svezivat ćete |
3. | svezivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | svezivah |
2. | svezivaše |
3. | svezivaše |
množina | |
1. | svezivasmo |
2. | svezivaste |
3. | svezivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | svezivao sam |
2. | svezivao si |
3. | svezivao je |
množina | |
1. | svezivali smo |
2. | svezivali ste |
3. | svezivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam svezivao |
2. | bio si svezivao |
3. | bio je svezivao |
množina | |
1. | bili smo svezivali |
2. | bili ste svezivali |
3. | bili su svezivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | svezuj |
množina | |
1. | svezujmo |
2. | svezujte |
glagolski prilog sadašnji | |
svezujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
svezivao, svezivala, svezivalo | |
svezivali, svezivale, svezivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
svezivan, svezivana, svezivano | |
svezivani, svezivane, svezivana |