svézati
svézati svrš. 〈prez. svȇžēm, pril. pr. -āvši, imp. svéži, prid. trp. svȇzān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| svezati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | svežem |
| 2. | svežeš |
| 3. | sveže |
| množina | |
| 1. | svežemo |
| 2. | svežete |
| 3. | svežu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | svezat ću |
| 2. | svezat ćeš |
| 3. | svezat će |
| množina | |
| 1. | svezat ćemo |
| 2. | svezat ćete |
| 3. | svezat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | svezah |
| 2. | sveza |
| 3. | sveza |
| množina | |
| 1. | svezasmo |
| 2. | svezaste |
| 3. | svezaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | svezao sam |
| 2. | svezao si |
| 3. | svezao je |
| množina | |
| 1. | svezali smo |
| 2. | svezali ste |
| 3. | svezali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam svezao |
| 2. | bio si svezao |
| 3. | bio je svezao |
| množina | |
| 1. | bili smo svezali |
| 2. | bili ste svezali |
| 3. | bili su svezali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sveži |
| množina | |
| 1. | svežimo |
| 2. | svežite |
| glagolski prilog prošli | |
| svezavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| svezao, svezala, svezalo | |
| svezali, svezale, svezala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| svezan, svezana, svezano | |
| svezani, svezane, svezana | |
Definicija
| 1. | (što) a. sastaviti u čvor dva kraja (konopca, konca i sl.) b. privezati, učiniti da se ne miče, ne rasipa itd. |
| 2. | (se) a. samoga sebe sputati kakvom vezom b. pejor. povezati se s kime c. ostati sastavljen nakon opasivanja (o psu i kuji) |
Etimologija
✧ vidi svȅza (I)
