svínjiti
svínjiti () nesvrš. 〈prez. svȋnjīm, pril. sad. -njēći, gl. im. -njēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| svinjiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | svinjim |
| 2. | svinjiš |
| 3. | svinji |
| množina | |
| 1. | svinjimo |
| 2. | svinjite |
| 3. | svinje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | svinjit ću |
| 2. | svinjit ćeš |
| 3. | svinjit će |
| množina | |
| 1. | svinjit ćemo |
| 2. | svinjit ćete |
| 3. | svinjit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | svinjah |
| 2. | svinjaše |
| 3. | svinjaše |
| množina | |
| 1. | svinjasmo |
| 2. | svinjaste |
| 3. | svinjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | svinjio sam |
| 2. | svinjio si |
| 3. | svinjio je |
| množina | |
| 1. | svinjili smo |
| 2. | svinjili ste |
| 3. | svinjili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam svinjio |
| 2. | bio si svinjio |
| 3. | bio je svinjio |
| množina | |
| 1. | bili smo svinjili |
| 2. | bili ste svinjili |
| 3. | bili su svinjili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | svinji |
| množina | |
| 1. | svinjimo |
| 2. | svinjite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| svinjeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| svinjio, svinjila, svinjilo | |
| svinjili, svinjile, svinjila | |
Definicija
raditi što nečisto, neuredno poput svinje; mrljati, prljati, zasvinjivati
Etimologija
✧ vidi svínja
