šaráfiti
šaráfiti nesvrš. 〈prez. šàrāfīm, pril. sad. šaráfēći, gl. im. šaráfljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
šarafiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | šarafim |
2. | šarafiš |
3. | šarafi |
množina | |
1. | šarafimo |
2. | šarafite |
3. | šarafe |
futur | |
jednina | |
1. | šarafit ću |
2. | šarafit ćeš |
3. | šarafit će |
množina | |
1. | šarafit ćemo |
2. | šarafit ćete |
3. | šarafit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | šarafljah |
2. | šarafljaše |
3. | šarafljaše |
množina | |
1. | šarafljasmo |
2. | šarafljaste |
3. | šarafljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | šarafio sam |
2. | šarafio si |
3. | šarafio je |
množina | |
1. | šarafili smo |
2. | šarafili ste |
3. | šarafili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam šarafio |
2. | bio si šarafio |
3. | bio je šarafio |
množina | |
1. | bili smo šarafili |
2. | bili ste šarafili |
3. | bili su šarafili |
imperativ | |
jednina | |
2. | šarafi |
množina | |
1. | šarafimo |
2. | šarafite |
glagolski prilog sadašnji | |
šarafeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
šarafio, šarafila, šarafilo | |
šarafili, šarafile, šarafila | |
glagolski pridjev pasivni | |
šarafljen, šarafljena, šarafljeno | |
šarafljeni, šarafljene, šarafljena |
1. | (što) reg. zavrtati, stezati zavrtanj |
2. | (koga) reg. pren. nametati disciplinu; gnjaviti, mučiti [šarafiti učenike] |
3. | žarg. imati ustrajne bolove [šarafi me u želucu] |