Hrvatski jezični portal

šàrāf

šàrāf m 〈G šaráfa〉

Izvedeni oblici
jednina
N šaraf
G šarafa
D šarafu
A šaraf
V šarafe
L šarafu
I šarafom
množina
N šarafi
G šarafa
D šarafima
A šarafe
V šarafi
L šarafima
I šarafima
Definicija
razg. zavrtanj, vijak, vȋda, šraf [šaraf za drvo]
Etimologija
mađ. sróf ← njem. Schraube