šúpak
šúpak m 〈G -pka, V -pče, N mn -pci, G šẉpākā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | šupak |
| G | šupka |
| D | šupku |
| A | šupak |
| V | šupče |
| L | šupku |
| I | šupkom |
| množina | |
| N | šupci |
| G | šupaka |
| D | šupcima |
| A | šupke |
| V | šupci |
| L | šupcima |
| I | šupcima |
Definicija
| 1. | vulg. otvor na kraju debelog crijeva; analni otvor, čmar |
| 2. | žarg. onaj koji je pokvaren, onaj koji nije čvrst (u stajalištima); pizdek [baš si šupak; šupak ti je, žarg. strah te je; šupak radi pet banki — dvije banke, žarg. zast. strah te (ga, ju itd.) je, sav se usukao od straha] |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Púšak (Jastrebarsko, Vinkovci), Šúpak (120, Rijeka), Šúpe (370, Šibenik, Zagreb, Split, Zadar, Rijeka, Drniš), Šùpek (Zagreb, Rijeka, Prigorje), Šupèljāk (Knin, Zagreb), Šùpuk (Šibenik, sred. Dalmacija, Zadar), Šupúković (Ðakovo, Pokuplje)
Etimologija
✧ v. šupalj
