Hrvatski jezični portal

šúpalj

šúpalj prid.odr. šẉpljī〉

Izvedeni oblici
Pozitiv
 
muški rod
jednina
N šupalj
G šuplja
D šuplju
A šuplja / šupalj
V šuplji
L šuplju
I šupljim
množina
N šuplji
G šupljih
D šupljim / šupljima
A šuplje
V šuplji
L šupljim / šupljima
I šupljim / šupljima
 
srednji rod
jednina
N šuplje
G šuplja
D šuplju
A šuplje
V šuplje
L šuplju
I šupljim
množina
N šuplja
G šupljih
D šupljim / šupljima
A šuplja
V šuplja
L šupljim / šupljima
I šupljim / šupljima
 
ženski rod
jednina
N šuplja
G šuplje
D šupljoj
A šuplju
V šuplja
L šupljoj
I šupljom
množina
N šuplje
G šupljih
D šupljim / šupljima
A šuplje
V šuplje
L šupljim / šupljima
I šupljim / šupljima
Definicija
1. a. koji je iznutra prazan b. koji ima rupu, otvor; probušen c. koji u ljusci ima sasušenu jezgru [šupalj orah]; štur
2. pren. bez sadržaja, manjkava znanja; prazan
Frazeologija
ne vrijedi ni šupljega boba (ili pišiva boba), v. bob1 ⃟;
pretakati iz šupljeg u prazno, v. prazan ⃟;
šupalj nos do očiju ostati bez dobitka, ništa ne zaraditi, suočiti se s izjalovljenim očekivanjima (ob. o materijalnoj dobiti)
Onomastika
pr. (nadimačka): Šúpić (Split, Dubrovnik, Zadar), Šùplika (Varaždin, Međimurje), Šúpljić Knȇz (Trogir, Sinj), Šùpljika (110, Međimurje, Varaždin, Kutina), Šupljìna (Labin, Istra)
Etimologija
prasl. *šuplь, *ščuplь (bug. šupliv, rus. ščuplyj, češ. štiplý)