šȕškati
šȕškati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| šuškati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | šuškam |
| 2. | šuškaš |
| 3. | šuška |
| množina | |
| 1. | šuškamo |
| 2. | šuškate |
| 3. | šuškaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | šuškat ću |
| 2. | šuškat ćeš |
| 3. | šuškat će |
| množina | |
| 1. | šuškat ćemo |
| 2. | šuškat ćete |
| 3. | šuškat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | šuškah |
| 2. | šuškaše |
| 3. | šuškaše |
| množina | |
| 1. | šuškasmo |
| 2. | šuškaste |
| 3. | šuškahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | šuškao sam |
| 2. | šuškao si |
| 3. | šuškao je |
| množina | |
| 1. | šuškali smo |
| 2. | šuškali ste |
| 3. | šuškali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam šuškao |
| 2. | bio si šuškao |
| 3. | bio je šuškao |
| množina | |
| 1. | bili smo šuškali |
| 2. | bili ste šuškali |
| 3. | bili su šuškali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | šuškaj |
| množina | |
| 1. | šuškajmo |
| 2. | šuškajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| šuškajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| šuškao, šuškala, šuškalo | |
| šuškali, šuškale, šuškala | |
Definicija
| 1. | a. proizvoditi lagan zvuk blagog sraza krutih tijela koji se ponavlja, usp. šuškalica b. imati smetnju u artikulaciji; suglasnike z i s izgovarati kao ž i š; šušketati |
| 2. | pren. krišom pronositi glasove, tiho govoriti [nešto se šuška]; govorkati, šaputati, zuckati |
Etimologija
✧ vidi šùštati
