tàkmičiti se
tàkmičiti se nesvrš. 〈prez. -īm se, pril. sad. -čēći se, gl. im. -čēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
takmičiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | takmičim |
2. | takmičiš |
3. | takmiči |
množina | |
1. | takmičimo |
2. | takmičite |
3. | takmiče |
futur | |
jednina | |
1. | takmičit ću |
2. | takmičit ćeš |
3. | takmičit će |
množina | |
1. | takmičit ćemo |
2. | takmičit ćete |
3. | takmičit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | takmičah |
2. | takmičaše |
3. | takmičaše |
množina | |
1. | takmičasmo |
2. | takmičaste |
3. | takmičahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | takmičio sam |
2. | takmičio si |
3. | takmičio je |
množina | |
1. | takmičili smo |
2. | takmičili ste |
3. | takmičili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam takmičio |
2. | bio si takmičio |
3. | bio je takmičio |
množina | |
1. | bili smo takmičili |
2. | bili ste takmičili |
3. | bili su takmičili |
imperativ | |
jednina | |
2. | takmiči |
množina | |
1. | takmičimo |
2. | takmičite |
glagolski prilog sadašnji | |
takmičeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
takmičio, takmičila, takmičilo | |
takmičili, takmičile, takmičila |