nàtjecati se
nàtjecati se nesvrš. 〈prez. nàtječēm se, pril. sad. nàtječūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
natjecati | |
prezent | |
jednina | |
1. | natječem |
2. | natječeš |
3. | natječe |
množina | |
1. | natječemo |
2. | natječete |
3. | natječu |
futur | |
jednina | |
1. | natjecat ću |
2. | natjecat ćeš |
3. | natjecat će |
množina | |
1. | natjecat ćemo |
2. | natjecat ćete |
3. | natjecat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | natjecah |
2. | natjecaše |
3. | natjecaše |
množina | |
1. | natjecasmo |
2. | natjecaste |
3. | natjecahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | natjecao sam |
2. | natjecao si |
3. | natjecao je |
množina | |
1. | natjecali smo |
2. | natjecali ste |
3. | natjecali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam natjecao |
2. | bio si natjecao |
3. | bio je natjecao |
množina | |
1. | bili smo natjecali |
2. | bili ste natjecali |
3. | bili su natjecali |
imperativ | |
jednina | |
2. | natječi |
množina | |
1. | natječimo |
2. | natječite |
glagolski prilog sadašnji | |
natječući | |
glagolski pridjev aktivni | |
natjecao, natjecala, natjecalo | |
natjecali, natjecale, natjecala |
1. | sport boriti se pojedinačno ili momčadski za pobjedu; takmičiti se |
2. | prijaviti se na natječaj; konkurirati |