tȃboriti
tȃboriti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| taboriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | taborim |
| 2. | taboriš |
| 3. | tabori |
| množina | |
| 1. | taborimo |
| 2. | taborite |
| 3. | tabore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | taborit ću |
| 2. | taborit ćeš |
| 3. | taborit će |
| množina | |
| 1. | taborit ćemo |
| 2. | taborit ćete |
| 3. | taborit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | taborah |
| 2. | taboraše |
| 3. | taboraše |
| množina | |
| 1. | taborasmo |
| 2. | taboraste |
| 3. | taborahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | taborio sam |
| 2. | taborio si |
| 3. | taborio je |
| množina | |
| 1. | taborili smo |
| 2. | taborili ste |
| 3. | taborili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam taborio |
| 2. | bio si taborio |
| 3. | bio je taborio |
| množina | |
| 1. | bili smo taborili |
| 2. | bili ste taborili |
| 3. | bili su taborili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | tabori |
| množina | |
| 1. | taborimo |
| 2. | taborite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| taboreći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| taborio, taborila, taborilo | |
| taborili, taborile, taborila | |
Etimologija
✧ vidi tȃbor
