tȃborovati
tȃborovati nesvrš. 〈prez. -rujēm, pril. sad. -rujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
taborovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | taborujem |
2. | taboruješ |
3. | taboruje |
množina | |
1. | taborujemo |
2. | taborujete |
3. | taboruju |
futur | |
jednina | |
1. | taborovat ću |
2. | taborovat ćeš |
3. | taborovat će |
množina | |
1. | taborovat ćemo |
2. | taborovat ćete |
3. | taborovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | taborovah |
2. | taborovaše |
3. | taborovaše |
množina | |
1. | taborovasmo |
2. | taborovaste |
3. | taborovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | taborovao sam |
2. | taborovao si |
3. | taborovao je |
množina | |
1. | taborovali smo |
2. | taborovali ste |
3. | taborovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam taborovao |
2. | bio si taborovao |
3. | bio je taborovao |
množina | |
1. | bili smo taborovali |
2. | bili ste taborovali |
3. | bili su taborovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | taboruj |
množina | |
1. | taborujmo |
2. | taborujte |
glagolski prilog sadašnji | |
taborujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
taborovao, taborovala, taborovalo | |
taborovali, taborovale, taborovala |