tabuizírati
tabuizírati dv. 〈prez. tabuìzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| tabuizirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | tabuiziram |
| 2. | tabuiziraš |
| 3. | tabuizira |
| množina | |
| 1. | tabuiziramo |
| 2. | tabuizirate |
| 3. | tabuiziraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | tabuizirat ću |
| 2. | tabuizirat ćeš |
| 3. | tabuizirat će |
| množina | |
| 1. | tabuizirat ćemo |
| 2. | tabuizirat ćete |
| 3. | tabuizirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | tabuizirah |
| 2. | tabuiziraše |
| 3. | tabuiziraše |
| množina | |
| 1. | tabuizirasmo |
| 2. | tabuiziraste |
| 3. | tabuizirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | tabuizirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | tabuizirao sam |
| 2. | tabuizirao si |
| 3. | tabuizirao je |
| množina | |
| 1. | tabuizirali smo |
| 2. | tabuizirali ste |
| 3. | tabuizirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam tabuizirao |
| 2. | bio si tabuizirao |
| 3. | bio je tabuizirao |
| množina | |
| 1. | bili smo tabuizirali |
| 2. | bili ste tabuizirali |
| 3. | bili su tabuizirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | tabuiziraj |
| množina | |
| 1. | tabuizirajmo |
| 2. | tabuizirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| tabuizirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| tabuiziravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| tabuizirao, tabuizirala, tabuiziralo | |
| tabuizirali, tabuizirale, tabuizirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| tabuiziran, tabuizirana, tabuizirano | |
| tabuizirani, tabuizirane, tabuizirana | |
Etimologija
✧ vidi tȃbu (I)
