tabuírati
tabuírati (što, koga) dv. 〈prez. tabùīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| tabuirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | tabuiram |
| 2. | tabuiraš |
| 3. | tabuira |
| množina | |
| 1. | tabuiramo |
| 2. | tabuirate |
| 3. | tabuiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | tabuirat ću |
| 2. | tabuirat ćeš |
| 3. | tabuirat će |
| množina | |
| 1. | tabuirat ćemo |
| 2. | tabuirat ćete |
| 3. | tabuirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | tabuirah |
| 2. | tabuiraše |
| 3. | tabuiraše |
| množina | |
| 1. | tabuirasmo |
| 2. | tabuiraste |
| 3. | tabuirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | tabuirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | tabuirao sam |
| 2. | tabuirao si |
| 3. | tabuirao je |
| množina | |
| 1. | tabuirali smo |
| 2. | tabuirali ste |
| 3. | tabuirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam tabuirao |
| 2. | bio si tabuirao |
| 3. | bio je tabuirao |
| množina | |
| 1. | bili smo tabuirali |
| 2. | bili ste tabuirali |
| 3. | bili su tabuirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | tabuiraj |
| množina | |
| 1. | tabuirajmo |
| 2. | tabuirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| tabuirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| tabuiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| tabuirao, tabuirala, tabuiralo | |
| tabuirali, tabuirale, tabuirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| tabuiran, tabuirana, tabuirano | |
| tabuirani, tabuirane, tabuirana | |
Definicija
(u)činiti tabuom, (u)činiti da što bude zabranjeno kao tabu; tabuizirati
Etimologija
✧ vidi tȃbu (I)
