tamániti
tamániti (koga, što) nesvrš. 〈prez. tàmānīm, pril. sad. -nēći, gl. im. -ánjēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| tamaniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | tamanim |
| 2. | tamaniš |
| 3. | tamani |
| množina | |
| 1. | tamanimo |
| 2. | tamanite |
| 3. | tamane |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | tamanit ću |
| 2. | tamanit ćeš |
| 3. | tamanit će |
| množina | |
| 1. | tamanit ćemo |
| 2. | tamanit ćete |
| 3. | tamanit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | tamanjah |
| 2. | tamanjaše |
| 3. | tamanjaše |
| množina | |
| 1. | tamanjasmo |
| 2. | tamanjaste |
| 3. | tamanjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | tamanio sam |
| 2. | tamanio si |
| 3. | tamanio je |
| množina | |
| 1. | tamanili smo |
| 2. | tamanili ste |
| 3. | tamanili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam tamanio |
| 2. | bio si tamanio |
| 3. | bio je tamanio |
| množina | |
| 1. | bili smo tamanili |
| 2. | bili ste tamanili |
| 3. | bili su tamanili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | tamani |
| množina | |
| 1. | tamanimo |
| 2. | tamanite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| tamaneći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| tamanio, tamanila, tamanilo | |
| tamanili, tamanile, tamanila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| tamanjen, tamanjena, tamanjeno | |
| tamanjeni, tamanjene, tamanjena | |
Definicija
| 1. | uništavati, satirati, iskorjenjivati (o štetočinama, gamadi) |
| 2. | pren. (u šali) uništavati jedući u velikoj količini [tamaniti jagode] |
Etimologija
✧ ≃ v. támān
