tàmān
tàmān (tàmam reg.) pril. čest.
1. | a. za isticanje bliskosti ili slaganja (prostora, vremena, pojmova) [nema problema, taman sam stigao; taman sam to pomislio, a ti si predložio]; upravo, baš b. za isticanje da što kome ili čemu potpuno odgovara |
2. | (u prid. službi, u predikatu) koji je odgovarajuće veličine, mjere [haljina joj je taman]; upravo |
3. | kada se ističe da će se ustrajati u čemu i ako bi se dogodilo što nepoželjno; čak, makar, pa baš i kad bi, sve kad bi [to ću napraviti, taman da mi kožu deru] |