Hrvatski jezični portal

tàmān

tàmān (tàmam reg.) pril. čest.

Definicija
1. a. za isticanje bliskosti ili slaganja (prostora, vremena, pojmova) [nema problema, taman sam stigao; taman sam to pomislio, a ti si predložio]; upravo, baš b. za isticanje da što kome ili čemu potpuno odgovara
2. (u prid. službi, u predikatu) koji je odgovarajuće veličine, mjere [haljina joj je taman]; upravo
3. kada se ističe da će se ustrajati u čemu i ako bi se dogodilo što nepoželjno; čak, makar, pa baš i kad bi, sve kad bi [to ću napraviti, taman da mi kožu deru]
Frazeologija
taman posla! nikako, nipošto, ne dolazi u obzir (kao nastavak teksta i zaključak govornika na svoje riječi ili odbijanje sadržaja sugovornikovih riječi)
Etimologija
tur. tamam ← arap. tämām