sjedinjávati
sjedinjávati (što, se) nesvrš. 〈prez. sjedìnjāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sjedinjavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | sjedinjavam |
2. | sjedinjavaš |
3. | sjedinjava |
množina | |
1. | sjedinjavamo |
2. | sjedinjavate |
3. | sjedinjavaju |
futur | |
jednina | |
1. | sjedinjavat ću |
2. | sjedinjavat ćeš |
3. | sjedinjavat će |
množina | |
1. | sjedinjavat ćemo |
2. | sjedinjavat ćete |
3. | sjedinjavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | sjedinjavah |
2. | sjedinjavaše |
3. | sjedinjavaše |
množina | |
1. | sjedinjavasmo |
2. | sjedinjavaste |
3. | sjedinjavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | sjedinjavao sam |
2. | sjedinjavao si |
3. | sjedinjavao je |
množina | |
1. | sjedinjavali smo |
2. | sjedinjavali ste |
3. | sjedinjavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sjedinjavao |
2. | bio si sjedinjavao |
3. | bio je sjedinjavao |
množina | |
1. | bili smo sjedinjavali |
2. | bili ste sjedinjavali |
3. | bili su sjedinjavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | sjedinjavaj |
množina | |
1. | sjedinjavajmo |
2. | sjedinjavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
sjedinjavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
sjedinjavao, sjedinjavala, sjedinjavalo | |
sjedinjavali, sjedinjavale, sjedinjavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
sjedinjavan, sjedinjavana, sjedinjavano | |
sjedinjavani, sjedinjavane, sjedinjavana |