sjedinjívati
sjedinjívati (što, se) nesvrš. 〈prez. sjedìnjujēm, pril. sad. sjedìnjujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sjedinjivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | sjedinjujem |
2. | sjedinjuješ |
3. | sjedinjuje |
množina | |
1. | sjedinjujemo |
2. | sjedinjujete |
3. | sjedinjuju |
futur | |
jednina | |
1. | sjedinjivat ću |
2. | sjedinjivat ćeš |
3. | sjedinjivat će |
množina | |
1. | sjedinjivat ćemo |
2. | sjedinjivat ćete |
3. | sjedinjivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | sjedinjivah |
2. | sjedinjivaše |
3. | sjedinjivaše |
množina | |
1. | sjedinjivasmo |
2. | sjedinjivaste |
3. | sjedinjivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | sjedinjivao sam |
2. | sjedinjivao si |
3. | sjedinjivao je |
množina | |
1. | sjedinjivali smo |
2. | sjedinjivali ste |
3. | sjedinjivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sjedinjivao |
2. | bio si sjedinjivao |
3. | bio je sjedinjivao |
množina | |
1. | bili smo sjedinjivali |
2. | bili ste sjedinjivali |
3. | bili su sjedinjivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | sjedinjuj |
množina | |
1. | sjedinjujmo |
2. | sjedinjujte |
glagolski prilog sadašnji | |
sjedinjujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
sjedinjivao, sjedinjivala, sjedinjivalo | |
sjedinjivali, sjedinjivale, sjedinjivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
sjedinjivan, sjedinjivana, sjedinjivano | |
sjedinjivani, sjedinjivane, sjedinjivana |