službòvati
službòvati () nesvrš. 〈prez. slùžbujēm, pril. sad. slùžbujūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| službovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | službujem |
| 2. | službuješ |
| 3. | službuje |
| množina | |
| 1. | službujemo |
| 2. | službujete |
| 3. | službuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | službovat ću |
| 2. | službovat ćeš |
| 3. | službovat će |
| množina | |
| 1. | službovat ćemo |
| 2. | službovat ćete |
| 3. | službovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | službovah |
| 2. | službovaše |
| 3. | službovaše |
| množina | |
| 1. | službovasmo |
| 2. | službovaste |
| 3. | službovahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | službovao sam |
| 2. | službovao si |
| 3. | službovao je |
| množina | |
| 1. | službovali smo |
| 2. | službovali ste |
| 3. | službovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam službovao |
| 2. | bio si službovao |
| 3. | bio je službovao |
| množina | |
| 1. | bili smo službovali |
| 2. | bili ste službovali |
| 3. | bili su službovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | službuj |
| množina | |
| 1. | službujmo |
| 2. | službujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| službujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| službovao, službovala, službovalo | |
| službovali, službovale, službovala | |
Definicija
biti u službi, vršiti službu
Etimologija
✧ vidi slúga
