Hrvatski jezični portal

smùljati

smùljati (koga, što) svrš.prez. smùljām, pril. pr. -āvši, prid. trp. smẉljān〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
smuljati
 
prezent
jednina
1. smuljam
2. smuljaš
3. smulja
množina
1. smuljamo
2. smuljate
3. smuljaju
 
futur
jednina
1. smuljat ću
2. smuljat ćeš
3. smuljat će
množina
1. smuljat ćemo
2. smuljat ćete
3. smuljat će
 
aorist
jednina
1. smuljah
2. smulja
3. smulja
množina
1. smuljasmo
2. smuljaste
3. smuljaše
 
perfekt
jednina
1. smuljao sam
2. smuljao si
3. smuljao je
množina
1. smuljali smo
2. smuljali ste
3. smuljali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam smuljao
2. bio si smuljao
3. bio je smuljao
množina
1. bili smo smuljali
2. bili ste smuljali
3. bili su smuljali
 
imperativ
jednina
2. smuljaj
množina
1. smuljajmo
2. smuljajte
 
glagolski prilog prošli
smuljavši
 
glagolski pridjev aktivni
smuljao, smuljala, smuljalo
smuljali, smuljale, smuljala
 
glagolski pridjev pasivni
smuljan, smuljana, smuljano
smuljani, smuljane, smuljana
Definicija
pejor.
1. dobiti muljanjem; izmuljati, usp. muljati
2. pren. napraviti ili izvesti površno i loše [smuljati test]
3. žarg. prevariti, prijeći
Etimologija
✧ s (a)- + v. mulj, muljati