smùljati
smùljati (koga, što) svrš. 〈prez. smùljām, pril. pr. -āvši, prid. trp. smẉljān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
smuljati | |
prezent | |
jednina | |
1. | smuljam |
2. | smuljaš |
3. | smulja |
množina | |
1. | smuljamo |
2. | smuljate |
3. | smuljaju |
futur | |
jednina | |
1. | smuljat ću |
2. | smuljat ćeš |
3. | smuljat će |
množina | |
1. | smuljat ćemo |
2. | smuljat ćete |
3. | smuljat će |
aorist | |
jednina | |
1. | smuljah |
2. | smulja |
3. | smulja |
množina | |
1. | smuljasmo |
2. | smuljaste |
3. | smuljaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | smuljao sam |
2. | smuljao si |
3. | smuljao je |
množina | |
1. | smuljali smo |
2. | smuljali ste |
3. | smuljali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam smuljao |
2. | bio si smuljao |
3. | bio je smuljao |
množina | |
1. | bili smo smuljali |
2. | bili ste smuljali |
3. | bili su smuljali |
imperativ | |
jednina | |
2. | smuljaj |
množina | |
1. | smuljajmo |
2. | smuljajte |
glagolski prilog prošli | |
smuljavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
smuljao, smuljala, smuljalo | |
smuljali, smuljale, smuljala | |
glagolski pridjev pasivni | |
smuljan, smuljana, smuljano | |
smuljani, smuljane, smuljana |
1. | dobiti muljanjem; izmuljati, usp. muljati |
2. | pren. napraviti ili izvesti površno i loše [smuljati test] |
3. | žarg. prevariti, prijeći |