snijéžiti
snijéžiti () nesvrš. 〈prez. (3. l. jd) snijéžī, pril. sad. -žēći, gl. im. -žēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sniježiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | sniježim |
2. | sniježiš |
3. | sniježi |
množina | |
1. | sniježimo |
2. | sniježite |
3. | sniježe |
futur | |
jednina | |
1. | sniježit ću |
2. | sniježit ćeš |
3. | sniježit će |
množina | |
1. | sniježit ćemo |
2. | sniježit ćete |
3. | sniježit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | sniježah |
2. | sniježaše |
3. | sniježaše |
množina | |
1. | sniježasmo |
2. | sniježaste |
3. | sniježahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | sniježio sam |
2. | sniježio si |
3. | sniježio je |
množina | |
1. | sniježili smo |
2. | sniježili ste |
3. | sniježili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sniježio |
2. | bio si sniježio |
3. | bio je sniježio |
množina | |
1. | bili smo sniježili |
2. | bili ste sniježili |
3. | bili su sniježili |
imperativ | |
jednina | |
2. | sniježi |
množina | |
1. | sniježimo |
2. | sniježite |
glagolski prilog sadašnji | |
sniježeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
sniježio, sniježila, sniježilo | |
sniježili, sniježile, sniježila |