isprèplitati
isprèplitati nesvrš. 〈prez. -ićēm, pril. sad. -ićūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ispreplitati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ispreplićem |
| 2. | ispreplićeš |
| 3. | isprepliće |
| množina | |
| 1. | ispreplićemo |
| 2. | ispreplićete |
| 3. | isprepliću |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ispreplitat ću |
| 2. | ispreplitat ćeš |
| 3. | ispreplitat će |
| množina | |
| 1. | ispreplitat ćemo |
| 2. | ispreplitat ćete |
| 3. | ispreplitat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispreplitah |
| 2. | ispreplitaše |
| 3. | ispreplitaše |
| množina | |
| 1. | ispreplitasmo |
| 2. | ispreplitaste |
| 3. | ispreplitahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispreplitao sam |
| 2. | ispreplitao si |
| 3. | ispreplitao je |
| množina | |
| 1. | ispreplitali smo |
| 2. | ispreplitali ste |
| 3. | ispreplitali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ispreplitao |
| 2. | bio si ispreplitao |
| 3. | bio je ispreplitao |
| množina | |
| 1. | bili smo ispreplitali |
| 2. | bili ste ispreplitali |
| 3. | bili su ispreplitali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ispreplići |
| množina | |
| 1. | ispreplićimo |
| 2. | ispreplićite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ispreplićući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ispreplitao, ispreplitala, ispreplitalo | |
| ispreplitali, ispreplitale, ispreplitala | |
Etimologija
✧ vidi isprèplesti
