celebrírati
celebrírati (što) dv. 〈prez. celèbrīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. celèbrīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| celebrirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | celebriram |
| 2. | celebriraš |
| 3. | celebrira |
| množina | |
| 1. | celebriramo |
| 2. | celebrirate |
| 3. | celebriraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | celebrirat ću |
| 2. | celebrirat ćeš |
| 3. | celebrirat će |
| množina | |
| 1. | celebrirat ćemo |
| 2. | celebrirat ćete |
| 3. | celebrirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | celebrirah |
| 2. | celebriraše |
| 3. | celebriraše |
| množina | |
| 1. | celebrirasmo |
| 2. | celebriraste |
| 3. | celebrirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | celebrirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | celebrirao sam |
| 2. | celebrirao si |
| 3. | celebrirao je |
| množina | |
| 1. | celebrirali smo |
| 2. | celebrirali ste |
| 3. | celebrirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam celebrirao |
| 2. | bio si celebrirao |
| 3. | bio je celebrirao |
| množina | |
| 1. | bili smo celebrirali |
| 2. | bili ste celebrirali |
| 3. | bili su celebrirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | celebriraj |
| množina | |
| 1. | celebrirajmo |
| 2. | celebrirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| celebrirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| celebriravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| celebrirao, celebrirala, celebriralo | |
| celebrirali, celebrirale, celebrirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| celebriran, celebrirana, celebrirano | |
| celebrirani, celebrirane, celebrirana | |
Definicija
| 1. | obaviti/obavljati što na svečan način; proslaviti, slaviti |
| 2. | (od)služiti misu, usp. koncelebrirati |
Etimologija
✧ vidi celebrìtēt
