koncelebrírati
koncelebrírati nesvrš. 〈prez. koncelèbrīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| koncelebrirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | koncelebriram |
| 2. | koncelebriraš |
| 3. | koncelebrira |
| množina | |
| 1. | koncelebriramo |
| 2. | koncelebrirate |
| 3. | koncelebriraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | koncelebrirat ću |
| 2. | koncelebrirat ćeš |
| 3. | koncelebrirat će |
| množina | |
| 1. | koncelebrirat ćemo |
| 2. | koncelebrirat ćete |
| 3. | koncelebrirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | koncelebrirah |
| 2. | koncelebrira |
| 3. | koncelebrira |
| množina | |
| 1. | koncelebrirasmo |
| 2. | koncelebriraste |
| 3. | koncelebriraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | koncelebrirao sam |
| 2. | koncelebrirao si |
| 3. | koncelebrirao je |
| množina | |
| 1. | koncelebrirali smo |
| 2. | koncelebrirali ste |
| 3. | koncelebrirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam koncelebrirao |
| 2. | bio si koncelebrirao |
| 3. | bio je koncelebrirao |
| množina | |
| 1. | bili smo koncelebrirali |
| 2. | bili ste koncelebrirali |
| 3. | bili su koncelebrirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | koncelebriraj |
| množina | |
| 1. | koncelebrirajmo |
| 2. | koncelebrirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| koncelebriravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| koncelebrirao, koncelebrirala, koncelebriralo | |
| koncelebrirali, koncelebrirale, koncelebrirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| koncelebriran, koncelebrirana, koncelebrirano | |
| koncelebrirani, koncelebrirane, koncelebrirana | |
Definicija
držati misu zajedno s drugim svećenicima
Etimologija
✧ lat. concelebrare
