hŕkati
hŕkati () nesvrš. 〈prez. hȓčēm, pril. sad. hŕčūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
hrkati | |
prezent | |
jednina | |
1. | hrčem |
2. | hrčeš |
3. | hrče |
množina | |
1. | hrčemo |
2. | hrčete |
3. | hrču |
futur | |
jednina | |
1. | hrkat ću |
2. | hrkat ćeš |
3. | hrkat će |
množina | |
1. | hrkat ćemo |
2. | hrkat ćete |
3. | hrkat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | hrkah |
2. | hrkaše |
3. | hrkaše |
množina | |
1. | hrkasmo |
2. | hrkaste |
3. | hrkahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | hrkao sam |
2. | hrkao si |
3. | hrkao je |
množina | |
1. | hrkali smo |
2. | hrkali ste |
3. | hrkali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam hrkao |
2. | bio si hrkao |
3. | bio je hrkao |
množina | |
1. | bili smo hrkali |
2. | bili ste hrkali |
3. | bili su hrkali |
imperativ | |
jednina | |
2. | hrči |
množina | |
1. | hrčimo |
2. | hrčite |
glagolski prilog sadašnji | |
hrčući | |
glagolski pridjev aktivni | |
hrkao, hrkala, hrkalo | |
hrkali, hrkale, hrkala |