hlápiti
hlápiti (hlápjeti) () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -pēći, gl. im. -pljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| hlapjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | hlapim |
| 2. | hlapiš |
| 3. | hlapi |
| množina | |
| 1. | hlapimo |
| 2. | hlapite |
| 3. | hlape |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | hlapjet ću |
| 2. | hlapjet ćeš |
| 3. | hlapjet će |
| množina | |
| 1. | hlapjet ćemo |
| 2. | hlapjet ćete |
| 3. | hlapjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | hlapljah |
| 2. | hlapljaše |
| 3. | hlapjaše |
| množina | |
| 1. | hlapljasmo |
| 2. | hlapljaste |
| 3. | hlapjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | hlapio sam |
| 2. | hlapio si |
| 3. | hlapio je |
| množina | |
| 1. | hlapjeli smo |
| 2. | hlapjeli ste |
| 3. | hlapjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam hlapio |
| 2. | bio si hlapio |
| 3. | bio je hlapio |
| množina | |
| 1. | bili smo hlapjeli |
| 2. | bili ste hlapjeli |
| 3. | bili su hlapjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | hlapi |
| množina | |
| 1. | hlapimo |
| 2. | hlapite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| hlapeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| hlapio, hlapjela, hlapjelo | |
| hlapjeli, hlapjele, hlapjela | |
Definicija
prirodnim procesom i bez primjene posebnog tehničkog postupka iz tekućeg prelaziti u plinovito stanje; isparavati, izvjetravati
Etimologija
✧ ekspr., onom. ≃ slov. hlipati: teško disati, strus. xlygrat̕
