homogenizírati
homogenizírati (što, koga) dv. 〈prez. homogenìzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
homogenizirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | homogeniziram |
2. | homogeniziraš |
3. | homogenizira |
množina | |
1. | homogeniziramo |
2. | homogenizirate |
3. | homogeniziraju |
futur | |
jednina | |
1. | homogenizirat ću |
2. | homogenizirat ćeš |
3. | homogenizirat će |
množina | |
1. | homogenizirat ćemo |
2. | homogenizirat ćete |
3. | homogenizirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | homogenizirah |
2. | homogeniziraše |
3. | homogeniziraše |
množina | |
1. | homogenizirasmo |
2. | homogeniziraste |
3. | homogenizirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | homogenizirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | homogenizirao sam |
2. | homogenizirao si |
3. | homogenizirao je |
množina | |
1. | homogenizirali smo |
2. | homogenizirali ste |
3. | homogenizirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam homogenizirao |
2. | bio si homogenizirao |
3. | bio je homogenizirao |
množina | |
1. | bili smo homogenizirali |
2. | bili ste homogenizirali |
3. | bili su homogenizirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | homogeniziraj |
množina | |
1. | homogenizirajmo |
2. | homogenizirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
homogenizirajući | |
glagolski prilog prošli | |
homogeniziravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
homogenizirao, homogenizirala, homogeniziralo | |
homogenizirali, homogenizirale, homogenizirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
homogeniziran, homogenizirana, homogenizirano | |
homogenizirani, homogenizirane, homogenizirana |
1. | (u)činiti da što bude homogeno, provesti/provoditi homogenizaciju |
2. | a. raspršiti/raspršivati čestice ravnomjerno po čitavoj tekućini [homogenizirati mlijeko emulgacijom masnih tvari] b. (u)činiti istovrsnim, jednakovrijednim po sadržaju [homogenizirati biračko tijelo] |