hújati
hújati () nesvrš. 〈prez. -jīm, pril. sad. -jēći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| hujati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | hujim |
| 2. | hujiš |
| 3. | huji |
| množina | |
| 1. | hujimo |
| 2. | hujite |
| 3. | huje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | hujat ću |
| 2. | hujat ćeš |
| 3. | hujat će |
| množina | |
| 1. | hujat ćemo |
| 2. | hujat ćete |
| 3. | hujat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | hujah |
| 2. | hujaše |
| 3. | hujaše |
| množina | |
| 1. | hujasmo |
| 2. | hujaste |
| 3. | hujahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | hujao sam |
| 2. | hujao si |
| 3. | hujao je |
| množina | |
| 1. | hujali smo |
| 2. | hujali ste |
| 3. | hujali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam hujao |
| 2. | bio si hujao |
| 3. | bio je hujao |
| množina | |
| 1. | bili smo hujali |
| 2. | bili ste hujali |
| 3. | bili su hujali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | huji |
| množina | |
| 1. | hujimo |
| 2. | hujite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| hujeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| hujao, hujala, hujalo | |
| hujali, hujale, hujala | |
Definicija
v. hujiti
Etimologija
✧ vidi hẉk
