hrȕpiti
hrȕpiti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši〉
Definicija
| 1. | naglo ući gdje, upasti |
| 2. | zast. galamiti, bučiti |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Hrȕpa (Zagorje), Hrùpačkī (Hrupàčkī) (100, Zagorje, Donji Miholjac), Hrúpec (100, Ludbreg), Hrùpek (160, Varaždin), Hrùpelj (Zagorje), Hrúpić (Međimurje)
Etimologija
✧ ekspr., prasl. *xrupiti, *xrupati (rus. xrúpat̕: glasno udarati, polj. chrupać)
