identificírati
identificírati (se) dv. 〈prez. identifìcīrām (se), pril. sad. -ajūći (se), pril. pr. -āvši (se), gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| identificirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | identificiram |
| 2. | identificiraš |
| 3. | identificira |
| množina | |
| 1. | identificiramo |
| 2. | identificirate |
| 3. | identificiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | identificirat ću |
| 2. | identificirat ćeš |
| 3. | identificirat će |
| množina | |
| 1. | identificirat ćemo |
| 2. | identificirat ćete |
| 3. | identificirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | identificirah |
| 2. | identificiraše |
| 3. | identificiraše |
| množina | |
| 1. | identificirasmo |
| 2. | identificiraste |
| 3. | identificirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | identificirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | identificirao sam |
| 2. | identificirao si |
| 3. | identificirao je |
| množina | |
| 1. | identificirali smo |
| 2. | identificirali ste |
| 3. | identificirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam identificirao |
| 2. | bio si identificirao |
| 3. | bio je identificirao |
| množina | |
| 1. | bili smo identificirali |
| 2. | bili ste identificirali |
| 3. | bili su identificirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | identificiraj |
| množina | |
| 1. | identificirajmo |
| 2. | identificirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| identificirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| identificiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| identificirao, identificirala, identificiralo | |
| identificirali, identificirale, identificirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| identificiran, identificirana, identificirano | |
| identificirani, identificirane, identificirana | |
Definicija
| 1. | (se s kim, sa čim) a. smatrati (se) identičnim s nekim drugim b. prihvatiti/prihvaćati privremeno ili trajno neke osobine, raspoloženja i sl. druge osobe; imitirati |
| 2. | prihvatiti/prihvaćati i istaknuti/isticati pripadnost nekom pokretu, grupi, religiji, naciji, poistovjetiti/poistovjećivati se s time |
| 3. | (koga, što) utvrditi/utvrđivati istinitost podataka ili jednoznačnost osoba, leševa, tragova čega, predmeta, proizvoda i problema |
| 4. | utvrditi čiji identitet |
Etimologija
✧ srlat. identificare ≃ lat. idem: isti + -ficirati
