improvizírati
improvizírati (što) dv. 〈prez. improvìzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. improvìzīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| improvizirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | improviziram |
| 2. | improviziraš |
| 3. | improvizira |
| množina | |
| 1. | improviziramo |
| 2. | improvizirate |
| 3. | improviziraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | improvizirat ću |
| 2. | improvizirat ćeš |
| 3. | improvizirat će |
| množina | |
| 1. | improvizirat ćemo |
| 2. | improvizirat ćete |
| 3. | improvizirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | improvizirah |
| 2. | improviziraše |
| 3. | improviziraše |
| množina | |
| 1. | improvizirasmo |
| 2. | improviziraste |
| 3. | improvizirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | improvizirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | improvizirao sam |
| 2. | improvizirao si |
| 3. | improvizirao je |
| množina | |
| 1. | improvizirali smo |
| 2. | improvizirali ste |
| 3. | improvizirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam improvizirao |
| 2. | bio si improvizirao |
| 3. | bio je improvizirao |
| množina | |
| 1. | bili smo improvizirali |
| 2. | bili ste improvizirali |
| 3. | bili su improvizirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | improviziraj |
| množina | |
| 1. | improvizirajmo |
| 2. | improvizirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| improvizirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| improviziravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| improvizirao, improvizirala, improviziralo | |
| improvizirali, improvizirale, improvizirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| improviziran, improvizirana, improvizirano | |
| improvizirani, improvizirane, improvizirana | |
Definicija
| 1. | izvesti/izvoditi što bez prethodnih priprema [improvizirati predavanje; improvizirati govor] |
| 2. | izvesti/izvoditi improvizaciju |
Etimologija
✧ njem. improvisieren ← tal. improvvisare ← lat. improvisus: nepredviđen
