imunìtēt
imunìtēt m 〈G imunitéta〉
jednina | |
---|---|
N | imunitet |
G | imuniteta |
D | imunitetu |
A | imunitet |
V | imunitete |
L | imunitetu |
I | imunitetom |
množina | |
N | imuniteti |
G | imuniteta |
D | imunitetima |
A | imunitete |
V | imuniteti |
L | imunitetima |
I | imunitetima |
1. | med. sposobnost organizma da se suprotstavi zaraznim bolestima, otpornost prema toksičnom djelovanju antigenih supstanca [steći/izgubiti imunitet]; imunost |
2. | pravn. povlašteno izuzimanje od djelovanja nekih zakona ili propisa (za osobe na posebnim položajima u vlasti ili u diplomaciji) [uživati imunitet; diplomatski imunitet nepovredivost osobe diplomatskog predstavništva i prostorija koje mu pripadaju; imunitet Crkve; parlamentarni imunitet] |
3. | pov. a. u rimskom pravu potpuno ili djelomično izuzimanje od javnopravnih tereta b. u srednjem vijeku potpuno izuzeće crkvenih imanja od svjetovnih poreza i sudstva te upravne vlasti državnih službenika |