impostírati
impostírati (što) dv. 〈prez. impòstīrām, prid. trp. impòstīrān, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
impostirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | impostiram |
2. | impostiraš |
3. | impostira |
množina | |
1. | impostiramo |
2. | impostirate |
3. | impostiraju |
futur | |
jednina | |
1. | impostirat ću |
2. | impostirat ćeš |
3. | impostirat će |
množina | |
1. | impostirat ćemo |
2. | impostirat ćete |
3. | impostirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | impostirah |
2. | impostiraše |
3. | impostiraše |
množina | |
1. | impostirasmo |
2. | impostiraste |
3. | impostirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | impostirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | impostirao sam |
2. | impostirao si |
3. | impostirao je |
množina | |
1. | impostirali smo |
2. | impostirali ste |
3. | impostirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam impostirao |
2. | bio si impostirao |
3. | bio je impostirao |
množina | |
1. | bili smo impostirali |
2. | bili ste impostirali |
3. | bili su impostirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | impostiraj |
množina | |
1. | impostirajmo |
2. | impostirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
impostirajući | |
glagolski prilog prošli | |
impostiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
impostirao, impostirala, impostiralo | |
impostirali, impostirale, impostirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
impostiran, impostirana, impostirano | |
impostirani, impostirane, impostirana |
1. | uložiti/ulagati pismo ili sličnu pošiljku u sandučić i poslati poštom, dati/davati ga na poštu radi otpreme |
2. | postaviti/postavljati, odrediti položaj [impostirati glas pravilno postaviti glas u pjevanju ili u govoru] |