ìnfiks
ìnfiks m 〈G mn ȉnfīksā〉
Definicija
gram. afiks koji se u tvorbi umeće u korijen riječi, čest u nekim jezicima (npr. austronezijskim), u indoeuropskim jezicima rijedak (npr. n u lat. iu-n-gere: uprezati); umetak
Etimologija
✧ lat. infixus: utaknut ← infigere: utaknuti, zabiti
