inkomodírati
inkomodírati dv. 〈prez. inkomòdīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| inkomodirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | inkomodiram |
| 2. | inkomodiraš |
| 3. | inkomodira |
| množina | |
| 1. | inkomodiramo |
| 2. | inkomodirate |
| 3. | inkomodiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | inkomodirat ću |
| 2. | inkomodirat ćeš |
| 3. | inkomodirat će |
| množina | |
| 1. | inkomodirat ćemo |
| 2. | inkomodirat ćete |
| 3. | inkomodirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | inkomodirah |
| 2. | inkomodiraše |
| 3. | inkomodiraše |
| množina | |
| 1. | inkomodirasmo |
| 2. | inkomodiraste |
| 3. | inkomodirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | inkomodirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | inkomodirao sam |
| 2. | inkomodirao si |
| 3. | inkomodirao je |
| množina | |
| 1. | inkomodirali smo |
| 2. | inkomodirali ste |
| 3. | inkomodirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam inkomodirao |
| 2. | bio si inkomodirao |
| 3. | bio je inkomodirao |
| množina | |
| 1. | bili smo inkomodirali |
| 2. | bili ste inkomodirali |
| 3. | bili su inkomodirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | inkomodiraj |
| množina | |
| 1. | inkomodirajmo |
| 2. | inkomodirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| inkomodirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| inkomodiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| inkomodirao, inkomodirala, inkomodiralo | |
| inkomodirali, inkomodirale, inkomodirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| inkomodiran, inkomodirana, inkomodirano | |
| inkomodirani, inkomodirane, inkomodirana | |
Definicija
| 1. | (koga) (za)smetati komu, biti/bivati na smetnju, narušiti/narušavati tuđi mir i komoditet |
| 2. | (se) uznemiriti se, (iz)gubiti komoditet [ne daj se inkomodirati, ostani sjediti] |
Etimologija
✧ njem. inkommodieren ← lat. incommodare ≃ incommodus: nezgodan, nepriličan
