inkarnírati
inkarnírati dv. 〈prez. inkàrnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| inkarnirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | inkarniram |
| 2. | inkarniraš |
| 3. | inkarnira |
| množina | |
| 1. | inkarniramo |
| 2. | inkarnirate |
| 3. | inkarniraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | inkarnirat ću |
| 2. | inkarnirat ćeš |
| 3. | inkarnirat će |
| množina | |
| 1. | inkarnirat ćemo |
| 2. | inkarnirat ćete |
| 3. | inkarnirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | inkarnirah |
| 2. | inkarniraše |
| 3. | inkarniraše |
| množina | |
| 1. | inkarnirasmo |
| 2. | inkarniraste |
| 3. | inkarnirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | inkarnirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | inkarnirao sam |
| 2. | inkarnirao si |
| 3. | inkarnirao je |
| množina | |
| 1. | inkarnirali smo |
| 2. | inkarnirali ste |
| 3. | inkarnirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam inkarnirao |
| 2. | bio si inkarnirao |
| 3. | bio je inkarnirao |
| množina | |
| 1. | bili smo inkarnirali |
| 2. | bili ste inkarnirali |
| 3. | bili su inkarnirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | inkarniraj |
| množina | |
| 1. | inkarnirajmo |
| 2. | inkarnirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| inkarnirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| inkarniravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| inkarnirao, inkarnirala, inkarniralo | |
| inkarnirali, inkarnirale, inkarnirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| inkarniran, inkarnirana, inkarnirano | |
| inkarnirani, inkarnirane, inkarnirana | |
Definicija
utjeloviti/utjelovljivati
Etimologija
✧ njem. inkarnieren ← lat. incarnare ≃ in-2 + caro: meso
