inicírati
inicírati (što) dv. 〈prez. inìcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| inicirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | iniciram |
| 2. | iniciraš |
| 3. | inicira |
| množina | |
| 1. | iniciramo |
| 2. | inicirate |
| 3. | iniciraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | inicirat ću |
| 2. | inicirat ćeš |
| 3. | inicirat će |
| množina | |
| 1. | inicirat ćemo |
| 2. | inicirat ćete |
| 3. | inicirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | inicirah |
| 2. | iniciraše |
| 3. | iniciraše |
| množina | |
| 1. | inicirasmo |
| 2. | iniciraste |
| 3. | inicirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | inicirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | inicirao sam |
| 2. | inicirao si |
| 3. | inicirao je |
| množina | |
| 1. | inicirali smo |
| 2. | inicirali ste |
| 3. | inicirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam inicirao |
| 2. | bio si inicirao |
| 3. | bio je inicirao |
| množina | |
| 1. | bili smo inicirali |
| 2. | bili ste inicirali |
| 3. | bili su inicirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iniciraj |
| množina | |
| 1. | inicirajmo |
| 2. | inicirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| inicirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| iniciravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| inicirao, inicirala, iniciralo | |
| inicirali, inicirale, inicirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| iniciran, inicirana, inicirano | |
| inicirani, inicirane, inicirana | |
Definicija
dati/davati inicijativu, pobudu; pokrenuti/pokretati, započeti/započinjati
Etimologija
✧ vidi ȉnicijālan
